Dojenje: vrste položaja – kako majka drži bebu

Prilikom uspostavljanja pravilne tehnike dojenja tj. dojenja bez bola, ukoliko misliš da si usvojila sve iz teksta pravilan položaj, a jošuvijek osjećaš bol tokom dojenja, onda ti savjetujem da skroz promjeniš položaj kako držiš bebu.


Ako dojiš ležeći – probaj dojiti sjedeći.
Ako dojiš sjedeći – probaj dojiti ležeći.

Meni je, između ostalog, pomogla promjena iz ležećeg u sjedeći položaj.


Prvi položaj s kojim većina majki kreće u dojenje, je dojenje ležeći, pogotovo ukoliko je porod popraćen i epizotomijom.
Ono što je bitno zapamtiti prilikom dojenja ležeći jeste da je potrebno podbočiti bebu iza leđa nekim jastučićem ili urolanom dekicom kako bi se ispunilo pravilo ispravnog položaja: bebino uho, rame i kuk paralelni u jednoj liniji, stomak mame i bebe okrenuti jedan prema drugom.

Dojenje sjedeći se može obavljati na nekoliko načina: položaj kolijevke, unakrsni položaj kolijevke i položaj nogometne lopte.

Položaj kolijevke je navodno položaj koji se najviše koristi, ali meni nikako ne odgovara. Bebina glava je na podlaktici a dlanom pridržavate bebu.Naravno podbočiti se jastucima kako težina bebe ne bi bila na maminim rukama. Ako beba doji desnu dojku, držite je na desnoj podlaktici, i desnim dlanom čuvate preko leđa. Ne znam iz kojeg razloga ali u ovom položaju ja osjećam srklet, nije mi udobno, ukočena sam. A od dojenja u takvom stanju nema ništa. 

Hajmo probati unakrsni hvat/položaj. Ono što me motivisalo da probam unakrsni hvat jeste to da sam iščitavanjem mnogo tekstova o položaju zaključila da je preglednost ispravnosti položaja najvidljivija.

(Sada dok ovo pišem, neki glasić mi govori daj ba što praviš toliku filozofiju i komplikaciju od dojenja. Ccc kako čovjek brzo zaboravi. Glasiću bježi! Ja sam se ovako osjećala i imam pravo to da iskažem i zapišem da se ne zaboravi. Da pomogne drugom ako bude trebalo, i da se i ja podsjetim da mogu pomoći drugom ako bude trebalo.)

Dakle, unakrsni hvat je za mene bio totalni preokret. Na krilo stavim jastuk. Bebu položim na jastuk, ako doji desnu dojku lijevom rukom pridržavam bebu ispod glavice, lijevom podlakticom pridržavam leđa. Desnom rukom čuvam dojku, prstima formiram oblik slova C, palac iznad, ostala četiri prsta ispod. Od položaja kolijevke se razlikuje po tome što ruke zamijene uloge.

Ovim položajem najbolje se vidi kakav je položaj bebinih usana, najlakše je vršiti korekcije, tj. svojom rukom izvršiti ispupčavanje bebine usne tamo gdje je potrebno. Naravno, potrebno je paziti na bebinu ručicu na kojoj leži da ne bi bila ružno savijena, što u suštini vrijedi za bilo koji položaj.

Položaj nogometne lopte mi je imao najčudniji naziv. Čuj nogometne lopte?! Dok nisam na slici vidjela kako to izgleda nisam uopće mogla ni zamisliti kako treba držati bebu. Hmmm pa u pitanju je american football a ne naš.  Ok onda.

I kod ovog položaja dobra je preglednost ali budući da bebu držite između ruke i rebara (ne znam kako bih drugačije objasnila, uostalom vidi se na slici ) potrebno je napraviti oslonac jastukom kako bi se stvorio osjećaj udobnosti. Ovaj položaj mi je veoma, veoma pomogao kada sam imala mastitis, jer se ovim položajem najbolje prazne mliječni kanalići s vanjske strane dojke (prema bebinoj bradi).

Najbolje bi bilo s vremena na vrijeme mijenjati položaj dojenja, baš zbog gore spomenutog mastitisa, i ravnomjernog pražnjenja mliječnih kanalića.

Mijenjaj položaje sve dok ne dođeš do onog koji tebi najviše odgovara. Ako treba svaki dan drugi položaj, neka bude svaki dan drugi položaj, pa tako u krug. Ja sam probala tri ili četiri puta dojiti sjedeći i odustajala, vraćala se na ležeći jer sam mislila da je tako ipak manje bolno. Sve dok jednom nije upalio unakrsni hvat kolijevke. Znam da se preispituješ hiljadu puta je li samo meni ovako, šta je ovo, kad će proći. Sve bude i prođe. Kasnije i zaboraviš. Sve što ti dojenje čini lakšim – radi. Ako treba 20 jastuka – 20 neka bude. Ako ti je lakše da budeš sama u prostoriji – neka svi izađu.

Sjeti se one izreke da teškoće nekada pripremaju obične ljude za velike stvari. Dojenje je jedna od njih!

1 komentar

  1. Bas volim čitati tekstove o dojenju. Mogu s ponosom reci da sam dojila svog malog pune 3 godine, i sada je mjesec dana kako je napokon prestao da doji. Dvije godine je sasvim dovoljno i zadnja godina dana nije bila laka za mene, ali nekekao nisam mogla da prekinem sa tim. Uživala sam u dojenju ali zadnjih mjeseci me to cinilo mnogo nervoznom, posto je vise ličilo na razvlačenje nego na dojenje.

    I jedno dana sam jednostavno skupila volje i snage da to privedem kraju. Mislila sam da ce biti suza i vrištanja, ali iznedadila sam se kako je on to dobro prihvatio, ja sam mislila da ce mu to isuviše teško pasti, zbog čega nekako nisam imala srca da ga gledam žalosnog. On je prestao da doji ne postepeno, nego odjednom, kao da je shvatio moju nervozu i kao da je zelio da mi olakša.

    No i sad, nakon mjesec dana, on s vremena na vrijeme pokusava zavući ruke pod moju majicu, ali onako bas stidljivo, i kada vidi da mu nedam, onda se pocne smijati, kao da zeli reći da je samo mislio da me malo zeza i da zna on da nije više mala beba koja mora da doji.

    Ponosna sam na nas.

Komentariši